Naredni dani doneće odgovore na brojna pitanja vezana za štrajk i obustavu rada u školama. Neke informacije govore da, ukoliko se blokada nastavi i u martu, časove više neće biti moguće nadoknaditi. Predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Dušan Kokot izneo je stav da bi najpravednije bilo doneti odluku o prekidu školske godine. Pod znakom pitanja je i zarada prosvetara u blokadi za februar mesec. Podnete su i žalbe Ustavnom sudu.
Iako se podaci o tome koliko škola je u obustavi rada, a koliko u štrajku, razlikuju i zavise od toga ko ih iznosi, evidentno je da se situacija nije stabilizovala. Škole su dostavile planove nadoknade časova nakon početka drugog polugodišta, ali se situacija od tada promenila, s obzirom na to da nije došlo do normalizacije rada škola u većoj meri.
Poslednje informacije koje prenose beogradski mediji govore da su roditelji podneli Ustavnom sudu žalbe povodom povrede ustavnog prava na obrazovanje i povrede ugovora koji fakulteti zaključuju sa samofinansirajućim studentima. Naknadno, nakon obustave rada advokata, podneće se i žalbe vezane za osnovne i srednje škole.
Nastavu će biti sve teže nadoknaditi, navode stručnjaci iz ove oblasti, a situacija je već sada takva da će nadoknada zahtevati svakodnevnih sedam ili osam časova u školama. Istovremeno, jedna od mogućnosti je da školska godina bude završena oko 20. jula, što za sobom povlači pomeranje rokova za malu maturu, prijemne ispite za fakultete, pa i početak fakultetske godine, ali i polaska u srednju školu sadašnjih osmaka.
Predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Dušan Kokot izneo je stav da bi najpravednije bilo doneti odluku o prekidu školske godine, a roditelji u Novom Sadu upravo su to i zatražili na jednom od skupova.
Kao primer iz prošlosti, Kokot je naveo situaciju vezanu za bombardovanje Srbije od strane NATO-a.
Školska godina 1999. godine prekinuta je 25. marta, dan nakon što je počela agresija NATO-a, a na teritoriji cele tadašnje SRJ proglašeno je vanredno stanje. Zvanično je tada školska godina završena 14. juna, nakon završetka bombardovanja. Prva nedelja naredne školske godine u septembru 1999. godine počela je štrajkom prosvetara, jer nisu želeli da rade bez ispunjenja uslova vezanih za isplatu plata i regresa.
Govoreći o zaradama, poslednje informacije ukazuju na izjave državnih zvaničnika da bi oni prosvetni radnici koji ne rade mogli biti zakinuti za zaradu. Ministarka prosvete Slavica Đukić Dejanović još se nije izjasnila po tom pitanju.
Prema pisanju Nove ekonomije, nakon januarskog povećanja od 11 odsto, osnovna plata iznosi oko 96.230 dinara. Na ovaj osnov dodaju se potom koeficijenti.
Situacija nije ni izbliza jednostavna, s obzirom na to da postoji razlika između zakonskog štrajka i obustave rada. U brojnim školama deca su ta koja su donela odluku da ne pohađaju nastavu, a nastavnici su se potom izjasnili kao podrška.
Situacija u valjevskim školama je takva da se nastava u osnovnim školama odvija normalno, ali bez garancije da se neće situacija promeniti u pojedinim, dok su srednje škole pod znakom pitanja. U potpunoj obustavi je samo Gimnazija, Tehnička škola je u zakonskom štrajku, Poljoprivredna škola nije imala obustavu rada, dok je u Medicinskoj, Muzičkoj i Ekonomskoj školi nastava delimična. Delimična nastava znači da pojedini nastavnici ne rade, pa učenici nemaju neke časove, dok drugi nastavnici rade. Nisu retke ni situacije u kojima nastavnik dođe na čas, ali u učionici nema đaka.
Žalbe pljušte na sve strane – ne samo od roditelja, već i od samih nastavnika. Jedni se žale da trpe pritiske zato što rade, dok se drugi žale da trpe pritiske zato što ne rade.
Situacija je pomalo haotična, a kako će se sve na kraju završtiti ostaje da se vidi. Sve ukupno posmatrano prilično podseća na „teoriju haosa“ čiji je ključni koncept osetljivost na početne uslove, što znači da i najmanje promene u početnim parametrima mogu dovesti do potpuno različitih ishoda. U svetu je ova teorija usko povezana sa „efektom leptira“ pa bi suština u tom slučaju bila da i male promene mogu imati ogromne posledice u dinamičnim sistemima. Promene do kojih je došlo u obrazovnom sistemu nisu male pa je dodatno pitanje njihovog efekta na druge sisteme van obrazovanja.
Ishodi? Nepredvidivi.
Ovaj lik poredi politicke proteste sa bombardovanjem naseg narod i drzave 1999? Ja ne mogu da verujem sta su sebi dozvolili profesori iz Medicinske da budu deo njegovog sindikata?
Svi sindikati na nivou drzave govore jedno, samo ovaj govori drugo? Svako sa kime sam razgovarala je za to da deca idu u skolu, ostalo je sve vecinom politika.
Da li je tacno da je predsednica ovog njegovog sindikata u Medicinskoj profesorka Vesna Tomic i da je on bila na izbornoj listi opozicione koalicije „Svanuce“? I da li je tacno da se za danas spremalo neko drugacije saopstenje, ali se odustalo, jer je stvar propala nacisto?
Postoje ljudi koji rade u prosveti, a koriste prosvetu kao poligon za ostvarivanje svojih politickih ciljeva. To su ljudi koji su vec dokazani politicari u pokusaju, a rade u prosveti, bili su na raznim listama na lokalu, a neki i na republici. I to je ok, bave se ljudi politikom, nemam problem sa tim. Ono sa cim imam problem da pojedini vrse pritisak na decu da idu na politicke skupove i ucestvuju sa njima u necemu gde im nije mesto, narocito maloletnicima? Jos se nije desavala ovakva zloupotreba maloletnika, bar ne u Srbiji. I ako su nas 2000 godine naterali da idemo kuci iz osnovne skole da bi ispalo da je ustala cela drzava na noge, a mi nismo znali ni o cemu se radi.
Vi i danas ne znate o čemu se radi.
Ko neće da mu dete ide u školu neka ga ispiše iz škole, ja mislim da je to pošteno? OK, nećeš da ti dete ide u školu, niko ga ne tera, nije srednje obrazovanje obavezno, ispiši ga, kupi mu ovce i neka čuva ovce? To dete treba da me leči sutra? Drugo, odakle vama pravo da mene ili druge roditelje terate da se i ja priključim toj suludoj ideji da deca ne idu u škole? Ako tvoje dete neće u školu, moje hoće, a profesor ima da radi za tu platu, makar jedno dete bilo u učionici ili neka i profesor ide da čuva ovce? Nema tu emocije, ovo je bezobrazluk i zloupotreba dece i prosvete da nema dalje. Nema zaštićenih profesija, niti znači da je neko super, samo, ako se bavi nekim poslom. Ima oni koji rade i oni koji ne rade. Što bi oni koji ne rade primali plate?
BRAVO ,BRAVO ZA KOMENTAR. RODITELJI SE PLAŠE DA SE IZJASNE DA IM DECA POSLE NETRPE TEROR PROFESORA.
PROFESORI ZA OVO TREBA DA KRIVIČNO ODGOVARAJU.ONI SU SVETSKI NERADNICI KOJI HOCE DA PRIMAJU PLATU A DA NIŠTA NERADE .ONI ZLOUPOTREBLJAVAJU DECU I KRIJU SE IZA NJIH.TREBA DA SE STIDE DO KRAJA ŽIVOTA ŠTA RADE.🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣
Politika umesala prste. Mozete da zamislite kakav to covek moze da bude a da se zalaze da mu dete ne ide u skolu i da ne uci, a hoce da on njega bude nesto u zivotu?
„Кокот не ради у школи, нити је икада радио. Запослен је у предшколској установи у Стајићеву код Зрењанина као васпитач, а његова приступница се не броји кад се рачуна репрезентативност синдиката. Такође, да би неки синдикат био репрезентативан потребно је да га чини одређен број просветних радника, не мање од 10 одсто, преносе београдски медији.
Иако не постоји званичан податак о броју чланова Кокотов синдиката, према његовим речима он броји око 4.000, што је далеко испод цифре од 10 одсто.
То Кокота не спречава да се буни против постигнутих договора осталих репрезентативних синдиката са Владом Србије. Напротив, он позива да се поменути синдикати укину, школска година заврши у марту, а сада се поставља питање и за чији интерес то ради.
Према саопштењу Синдиката радника у просвети Србије (СРПС), Независни синдикат просветних радника Војводине (НСПРВ) сада делује у саставу НСПРС, а председник и НСПРВ и НСПРС је исти Душан Кокот, који је и једино овлашћено лице и једини запослени у невладиној организацији – НВО „Грађански преокрет“.
Како је НСПРВ приступио републичком синдикату НСПРС, који је потпуно независан од СРПС-а и СРПС и НСПРС немају никакве организационе и функционалне повезаности, те НСПРС не делује у саставу СРПС-а и није приступио СРПС-у, престало је чланство НСПРВ у СРПС-у.
Ипак, то не смета Кокоту да лажно представља и потписује да је председник организације НСПРВ као члана репрезентативног СРПС-а и да захтева од директора школа да увећа плату истом председнику у складу са чланом 56. ПКУ (12 одсто ако је у школском синдикату више од половине запослених, а пропорционално томе ако их је мање од половине запослених), који важи само за председнике основних организација, које су у репрезентативном синдикату, што код Кокота није случај!
С обзиром на то да Кокотови синдикати нису део репрезентативних, а имајући у виду и имали број чланова, поставља се питање финансирања ових организација.
Да је превара Душана Кокота у питању говори чињеница да овај предшколац и васпитач нема појма како школа као институција функционише, али зна да узме сву чланарину и стрпа је у сопствени џеп, док истовремено, након постигнутих договора репрезентативних синдиката, ступа у штрајк тражећи још већу плату.
Незнање Кокота, али и жеља за новцем, огледа се и у томе да овај „синдикалац“ не зна да у школама постоји рачуноводство, преко чега иду све уплате и обраде истих.
Он издаје налог да се свим члановима за рад синдиката одбија по 1 одсто од плата, али нема објашњења где тај новац одлази! Такође, ту је додатни издатак од 0,4 одсто од плата за Синдикални солидарни фонд (SFF), а за који чланови осталих синдиката издвајају само 25 динара по члану!
Уколико вам буде свега преко главе и покушате да се ишчланите из Кокотових синдиката, долазите до праве перипетије! Синдикат нема ПИБ, нема јасну правну структуру, те је ишчлањење равно мучењу.
„Каријера“ Душана Кокота и његове малверзације сежу и до НВО из Зрењанина „Грађански преокрет“, чији је правни заступник од 2019. године.“
Deo teksta sa portala „Politika“, valja procitati, oni ljudi ovo tvrde, ja sam prenosim deo teksta, mozda bude koristan.
Evo i linka, mozete se uveriti. https://www.politika.rs/scc/clanak/661230/kuda-ide-novac-od-clanarina-u-sindikatu-koji-vodi-dusan-kokot
Ko god neće da radi ne mora ni da platu primi. Što se ne odreknete plate? Kažete da hoćete da obustavljate, nećete da radite, ali nećete ni platu i poštovaće vas narod više. Ovako ja da dotiram svojim parama i izdržavam vaše političke aktivnosti ne pada mi na pamet. Ja zahtevam od države da ovo reši, oštro i po zakonu!
Jos se nije desavala ovakva zloupotreba gradjana i svih drugih resursa u Srbiji, kao što to radi ova kriminalna sekta koja se sad na vlasti.
Ključ za razumevanje cele situacije je autorka dala u konstataciji o razlici između zakonskog štrajka i obustave rada. U tom smislu su prilično besmislene tužbe Ustavnom sudu, zato što su studenti krenuli putem vanistitucionalne borbe, jer institucijama ne veruju. Ako bi Ustavni sud pozitivno odgovorio na tužbe, to studentima ništa ne bi značilo, čak bi ih utvrdilo u uverenju da pravna država ne postoji i da su sve institucije u službi vladajuće garniture. Fakulteti bi morali da isplate odštetu samofinansirajućim studentima, ali ni to nema praktičan značaj. Šta će država da učini, da zatvori fakultete zbog bankrota? Naravno da neće, kao što ni EPS nije bankrotirao što mu je sramotno nekompetentni direktor, inače postavljen da omogući svestranu pljačku te kompanije, napravio gubitak od 1,5 milijardi EUR. Rešeno je tako što se država zadužila i pokrila gubitke i idemo dalje.
Učenici valjevskih škola, sa posebnim naglaskom na Valjevsku gimnaziju, slede studente i dok se oni ne vrate na fakultete, teško da će i gimnazijalci u klupe. Njihovi nastavnici su ih podržali i u neku ruku ovo je za njih i protest zbog sopstvenog položaja. Slušajući studente, stekao sam utisak da su mnogi od njih spremni da žrtvuju ovu godinu zarad kasnijeg života u nekoj uređenijoj Srbiji. Nama starijima, već odavno naučenim da ćutimo i gledamo svoja posla, to može izgledati štetno za njih. Odluka je na njima, ma koliko neki mislili da tako mladi ljudi ne treba da imaju pravo da menjaju društvo. Ćuti, slušaj i kad odrasteš reće ti samo je za mnoge pravi odnos prema omladini.
Iskreno, ne vidim kako bi se ova situacija mogla rešiti u najboljem interesu studenata, đaka i njihovih nastavnika. Rešenje je jednostavno, ali zato i najteže. Vlast bi morala da ispuni zahteve i dopusti institucijama da urade svoj posao, ali ne lezi vraže. Preterali su sa korupcijom, prešli sve granice i ako bi se ovaj slučaj istražio do kraja, to bi lako moglo da se pretvori u kraj njihove vladavine. Bojim se da tu niko ne misli o interesima valjevskih đaka i omladine generalno.
Znaju li gimnazijalci šta slede?
Fantomske levo- fašističke grupacije,koje upadaju na fakultete i ustanove.
Šta znači upad u Kulturni centar Beograda, ko su ljudi koji se predstavljaju kao post- plenumska organizacija?
Nije im zabranjeno da se bave politikom, svakako, ali neka to čine nakon radnog vremena. U školi se zna šta im je posao i za šta primaju platu. Ili se ipak po njima ne zna?
Studenti i djaci zrtvuju godinu, sta zrtvuju profesori? Nije li ih malo sramota za ovo plakanje za umanjenje plate ili sta vec? Placete za platom, a necete da radite, a djake ko sisa, neka se snadju kad im propadne godina?
„Хајде што неколицина *** злоупотребљава СВОЈУ децу, јер сами нису у стању да ураде оно што хоће, то могу некако и да разумем, али што трпе ТУЂА деца, јер нормални људи углавном зазиру од улажења у конфликт са оваквима, то не могу да схватим. Зато ваљда постоји држава? Или не?“
Rece mi covek jedan. Zamisli me dosta.