Veliki broj građana Valjeva i večeras se odazvao na poziv gimnazijalaca na protestni skup, kojim je obeleženo četiri meseca od pogibije 15 ljudi u padu nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Nakon okupljanja kod Gimnazije, usledila je šetnja do raskrsnice Sinđelićeve ulice i Bulevara Vladike Nikolaja, gde je održan skup.
Veliku kolonu đaka i građana u protestnoj šetnji predvodili su bajkeri, koji su na svojim vozilima, umesto uobičajenih, imali registarske tablice sa natpisom „VA PUMPAJ“. Uz buku pištaljki i truba, sa razvijenim zastavama, iz protestne kolone, koja se Karađorđevom i Sinđelićevom ulicom dalje uputila ka Eurocentru, čule su se poruke: „Hoćemo pravdu!“, „Svi na ulice!“ i „Pumpaj!“.
Na mestu na kojem su održani i prethodni veliki protesti, 15-minutnom tišinom, čitanjem imena žrtava i ispuštanjem crvenih balona u vazduh, uz uključena svetla na mobilnim telefonima, odata je počast poginulima u Novom Sadu.
Nakon toga, „Blokadni hor“ izveo je pesme „Vostani Serbije“, „Ovo je Srbija“ i „Za milion godina“.
U pismu koje je pročitano nakon odavanja počasti, učenici Valjevske gimnazije ponovili su da ne žele da žive u društvu u kojem odgovornost izostaje.
„Ovi protesti nisu samo studentski i profesorski, oni su simbol zajedničke borbe svih nas. Kada studenti ustanu protiv nepravde, to nije samo njihov problem. Kada profesori traže dostojanstvo i poštovanje, to nije samo njihova borba. Nepravda prema jednom – nepravda je prema svima, i zato svi stojimo zajedno i solidarno. Tragedija u Novom Sadu nije samo nesrećan slučaj, ona je posledica sistema u kojem se problemi prećutkuju dok ne bude prekasno. Nećemo dopustiti da se ovakve tragedije ponove, nećemo dopustiti da odgovorni prođu nekažnjeno. Ovo nije trenutak za podele, ovo je trenutak u kojem moramo pokazati da smo zajedno jači. Dok budemo govorili jednim glasom, nijedna nepravda neće moći da se sakrije“, istakli su u svom pismu valjevski gimnazijalci, uz poruku: „Pravda za studente, pravda za Novi Sad, pravda za sve nas!“
Takođe, oni su pročitali i pismo zahvalnosti i podrške svojim nastavnicima, koji su, kako su naveli, „uvažili najbitniji poduhvat u našim životima“, kao i pismo podrške direktoru Valjevske gimnazije, objašnjavajući da je on stao uz njih, svoju školu i svoju dužnost prosvetnog radnika, pokazujući šta znače integritet, hrabrost i briga za budućnost mladih.
Valjevcima se na večerašnjem protestu obratila i dr Lidija Savić, lekar Doma zdravlja u Valjevu, rekavši da se nada najboljem rešenju situacije u kojoj se svi kao društvo nalazimo, jer sva deca zaslužuju mirno školovanje, priliku da ostvare svoje snove i da žive u srećnom društvu, „umesto da ih ispraćamo u druge države“.
Konačno, govorila je i profesorka srednje Ekonomske škole u Valjevu Vesna Matić, koja je istakla da je razlog njenog obraćanja ponos i nada.
Studenti, učenici i prosvetni radnici, uz časne izuzetke u drugim profesijama, su jedini koji trenutno pokušavaju da ovo društvo i ovu zemlju učine boljim! Svako ko ima bilo šta da im prigovori, neka za početak krene od sebe.
Vlast treba da shvati da je narodu dosta svega i vlasti i opozicije.Pogledajte skup u Nišu,Valjevu i drugim gradovima koji je održan bez autobusa,sve ima svoj kraj i početak.
Društvo i zemlja ne mogu da se učine boljim, ukoliko ih činite gorim.
Šta dobro dobijamo gestom učiteljice Sabine Gicić , koja je đake iz „Ribnikara“ od 10 godina izvela na protest pred Pravni fakultet? Kakav boljitak očekujemo od bojkota nastave i onemogućavanja nekih profesora da rade i dece da idu u školu?
Šta znače parole „Direktore, možemo i bez tebe“, odnosno, bez kojih direktora se može a bez kojih se ne može?
Polazeći od sebe, kako ste sugerisali, u protestima, blokadama i akcijama da sve stane, posebno kad to rade učenici i prosvetni radnici, ne nalazim način da društvu i zemlji bude bolje.
Možete da kritikujete načine na koji se ljudi bore i da u tome ne vidite put kojim se dolazi do boljitka. Molim vas da vi kažete koji je to put?
Ova vlast je toliko bahata i osiona da čak i kada svakoga dana ima bar 100K ljudi koji protestuju diljem Srbije, neće ništa da menja. U osnovi svih zahteva protestanata je uvođenje pravne države i oslobađanje sistema pravosuđa (naročito tužilaštva) od političkog uticaja. Nadam se da vam je jasno da imamo visoko korumpiranu državu u kojoj su samo sporadično osuđivani zvaničnici, a i to na ispod zakonskog minimuma kazne.
Građani su manje više ćutali sve dok je to bilo na nivou pljačke, a pobunili su se kada su zbog korupcije izginuli ljudi. Svaki zdravorazumski čovek zna da više ne može ovako i da sistem mora da se menja i da se utegne. Osnovno pitanje je zašto vlast autistično i dalje tvrdi da je sve super?
Dakle molim vas još jednom, napišite kako vi mislite da može da se popravi naša država?
Borbu za bolju državu vidim isključivo u nadmetanju ideja i programa političkih aktera, a to su stranke i njihovi predstavnici u instituciji Skupštine Srbije. Ovo sam, kao mladić od 19 godina, naučio na „teži“ način. Učesnicima petooktobarske revolucije obećano je nekoliko benefita: ulaganje 4 milijarde dolara u infrastrukturu i ekonomski oporavak, ulazak Srbije u EU 2007. godine, borba protiv korupcije i „obuzdavanje“ Albanaca od strane međunarodne zajednice da Kosovo i Metohija, odnosno, Albanci proglase nezavisnost. Ništa od toga se nije dogodilo.
Epilog je 51 milijarda dolara iznetih iz zemlje, mada ta cifra nije potpuna, kroz naknadno uništavanje privrede i ekonomije, kao i sve drugo što se dešavalo u tranziciji i na kraju rezultiralo sa 26, 9 odsto nezaposlenih.
Lično ne verujem u ulične prevrate i voluntarizam ulice, ali podržavam svako stranačko organizovanje (bez nasilja), borbu ideja, mišljenja i pravo birača da se na izborima opredele za program koji im uliva poverenje.
Realno, niko ne može da spreči neku stranku da kandiduje svoj program, da se organizuje i radi u korist građana. Naravno, sve stranke se ponašaju kao „usisivač“, skupljajući članstvo radi brojnosti, ali to nije presudno, jer smo svedoci bezmalo nestanka nekad velikih stranaka. Koheziona sila je realan i prihvatljiv program koji se sprovodi.
Nadam se da sam suštinski odgovorio, bez vređanja bilo koga. I ne očekujem Vaš odgovor, ali poštujem Vaše pravo da se ponovo oglasite.
@anonimus
Složiću se sa Vama da je u demokratskom društvu najbolji put za napredak u nadmetanju programa političkih aktera. Problem sa našim društvom je što ono nema čak ni elementarne demokratske odlike, pa čak ni demokratski izborni proces. Da ne ulazim u stalne teme pristrasnosti medija i dr., ali ucenjivanje birača od strane poslodavaca, plaćanje birača iz BiH da dolaze i glasaju na lokalnim izborima u Srbiji, podmićivanje glasača u vidu poklona pre izbora,…, sve to čak ni sam izborni proces ne čini legalnim. O najgnusnijim napadima i bestidnim izmišljanjima za bilo koga ko kritikuje vlast i time sprečavanja kvalitetnih ljudi da se uključe u rešavanje javnih poslova, da i ne pričam.
Studentski protest nema odlike revolucije. To jesu ulični protesti, ali mirni i sa jasno definisanim zahtevima. Traži se sveobuhvatna istraga nesreće na železničkoj stanici u NS, koja je dovela do pogibije 15 ljudi i obogaljenja dvoje i kažnjavanje odgovornih. Od početka svoje pobune oni to traže, pri čemu se jasno distanciraju od političkih stranaka i optužbi da hoće promenu vlasti. Činjenica da su najviši državni zvaničnici odmah slagali da na nadstrešnici nije rađeno je izazvala sumnju u korupciju. Svi znaju da niko od političara ne bi sakrivao grešku inženjera, pa je njihovo uporno odugovlačenje uz usporeno i krajnje sumnjivo postupanje tužilaštva još dodatno pojačalo podozrenje. Da se ne lažemo, poverenje u iskaze političara kod nas je i onako na niskom nivou.
Ta upornost da se studentima prišije da izvode revoluciju, da su strani plaćenici i izdajnici države uz istovremenu opstrukciju istrage i na parče iznošenje dokumentacije, meni nameće dva zaključka. Jedan je da su najviši državni zvaničnici do guše upleteni u korupciju u ovom poslu i da bi potpunom istragom slučaja, ne samo izgubili vlast, već bi završili u zatvoru. Drugi je, delimično vezan i za vaš post, da pokušavaju da povuku paralelu između 5. oktobra 2000.-e godine i današnjih dešavanja, imajući u vidu da većina, iz razloga koje ste sami naveli, stanovništva ima krajnje negativan stav prema tom periodu.
Nevolja našeg društva u poslednjih pola veka i jesu ti diktatorski režimi, koji autistično ne žele ništa da menjaju. Na kraju ih smenjuju revolucionarni prevrati, mada nemojte izgubiti iz vida da je Koštunica pobedio na izborima. Moguće da nije imao nadpolovičnu većinu, ali je pobuna izbila zbog iskustva krađe na izborima 1996.-e godine. To šta je ko obećao Srbiji, pa nije ispunio, nas je trebalo da nauči da gledamo svoja posla i sami sredimo našu državu, jer ona nikom sem nama i ne treba. Uostalom danas i nema tog stranog faktora koji hoće promenu vlasti. Zato su svi spolja praktično ignorisali dešavanja u Srbiji više od 2 meseca, jer njima ovakva vlast odgovara. Podložna korupciji i ucenama svima ispunjava želje, da ne nabrajam šta sve, jer mislim da i vi to znate.
Nakon ovog pisanija, da nešto zaključim. Sistem ne funkcioniše, a pravna država postoji samo na papiru. Protesti su pritisak na vlast, a ne pokušaj revolucije, mada ne isključujem da se i tako što dogodi ako sve ovo potraje. Do sada su dali određeni rezultat, jer se ničim izazvana pojavila borba protiv korupcije, doduše na jako niskom nivou i podignute su neke optužnice. Mene lično, jer sam po profesiji inženjer, raduje kukanje Predsednika Vučića dvadesetak dana posle nesreće, kako imaju problema sa realizacijom projekata, jer niko ništa neće da potpiše. Pritisak vlasti da se ne poštuju procedure, propisi i standardi, a sve u cilju veće brzine radova ili zadovoljenja privatnih interesa je postao nepodnošljiv da se graniči sa bezakonjem. Ni ja ne volim revolucionarne promene, jer su one šansa za najgori šljam da ispliva i da se umeša strani faktor, pa se nadam da će doći do osnivanja nekog narodnog pokreta za preporod zemlje, čija će jedina tačka političkog programa biti uspostavljanje pravne države.
Za razliku od botova, oni u vrhu vlasti odlično razumeju da je ovo pritisak na njih, da prestanu da uništavaju budućnost ove zemlje. Zato sve staje, da kriminalci budu kažnjeni i da nastavimo normalno da živimo.
Da li ta ista Vesna Matić, zaista, ima ponos sa pokrićem? Osoba koja ne drži časove, koja dolazi i odlazi iz škole kada joj se ćefne, ***… Mi roditelji se borimo protiv nje godinama.