Kad god da se dogode, izbori su jedini demokratski način izražavanja političke volje građana. Fokus pred izbore opozicija stavlja na izmene izbornog zakona. Jedno od pitanja koje se sve češće čuje jeste većinski ili proporcionalni sistem? Poslednji parlamentarni izbori po većinskom sistemu u Srbiji održani su u decembru 1990. godine.
Stariji građani dobro pamte vreme većinskog izbornog sistema u Srbiji i mogućnost da svoj glas daju direktno određenoj osobi, kandidatu. Poslednji parlamentarni izbori u Srbiji održani po većinskom izbornom sistemu bili su 9. i 23. decembra 1990. godine. Nakon usvajanja novog Ustava 28. septembra 1990. godine, Srbija je sprovela prve višestranačke izbore, pri čemu su predsednički izbori i prvi krug parlamentarnih izbora održani 9. decembra, dok je drugi krug parlamentarnih izbora održan 23. decembra.
Srbija je prešla na proporcionalni sistem 1992. godine, dok je većinski sistem zadržan u izboru predsednika države. To u praksi znači da se predsednik Republike bira direktnim glasanjem građana i to na petogodišnji mandat. Ukoliko nijedan kandidat ne osvoji apsolutnu većinu glasova u prvom krugu, održava se drugi krug između dva kandidata sa najviše osvojenih glasova.
Proporcionalni sistem koji se primenjuje za parlamentarne i lokalne izbore podrazumeva da se mandati dele srazmerno prema broju glasova. Prednost ovog sistema je što omogućava manjim strankama da uđu u parlament, čime se obezbeđuje prisustvo više stranaka u parlamentu. S druge strane, proporcionalni sistem omogućio je partijama da odlučuju ko ulazi u parlament, pa se na izborima praktično glasa za listu kandidata određene partije. Nažalost, poslednjih decenija sama lista nije toliko značajna, osim nosilaca lista i ključnih lica na njoj. Građani sve češće ignorišu sastav lista i smatraju ih nebitnima jer će, bez obzira na to što njihov glas opredlejuje određena osoba, partija odlučiti ko ulazi u parlament, a to su lica koja zauzimaju prva mesta na listi, od desetak do dvadeset na lokalu, a na republičkom nivou značajno više.
U svemu tome, nedvosmisleno je izgubljen značaj lica koja čine listu, pa se došlo do toga da, čak i kada glasate za neku listu zbog određene osobe, ukoliko je ona pri kraju liste, njen ulazak u parlament gotovo je nemoguć.
I upravo u tome se ogleda različitost većinskog sistema. U većinskom izbornom sistemu, zemlja je podeljena na više izbornih jedinica (npr. okruge, gradove, oblasti), a u svakoj jedinici bira se po jedan predstavnik (npr. jedan poslanik). Pobednik je onaj kandidat koji dobije najviše glasova. Na lokalnom nivou, na svakom izbornom mestu građani biraju između konkretnih imena, pa građani mogu pokloniti poverenje osobi iako ne podržavaju partiju koja je predlaže.
Manjkavost većinskog sistema je u tome što prednost daje većinskim strankama, a glasovi manjinskih kandidata često praktično propadnu.
Koalicija Svanuće za većinski sistem
Željko Trifunović, šef odborničke grupe koalicije Svanuće, kaže da ova koalicija prednost daje većinskom sistemu jer tu građani imaju priliku da glasaju direktno za kandidata, a ne za političku listu i političku podobnost.
„Na lokalnim izborima, po izbornim jedinicama, a po većinskom principu, građani najbolje poznaju svoje komšije-kandidate za odbornike i treba, pre svega, da glasaju za kandidate u koje imaju poverenje i koji znaju koji su problemi građana na području izbornih jedinica, a ne za izborne liste i nosioce izbornih lista koji verovatno ne poznaju suštinske probleme građana sa teritorija izbornih jedinica“, kaže Trifunović.
Iako, sudeći po nastupu aktuelne opozicije, izbori nisu opcija za izlazak iz trenutne političke krize, izbori se ipak pominju, ali u smislu najpre uređenja izbornog sistema. Opozicija fokus stavlja i na Jedinstveni birački spisak, tvrdeći da postoje nepravilnosti, poput fiktivnih birača ili neadekvatno ažuriranih podataka. Iako je Vlada Republike Srbije oformila Radnu grupu za eksternu kontrolu JBS-a s ciljem unapređenja i povećanja transparentnosti, opozicija izražava sumnju u efikasnost i nepristrasnost ovog tela, smatrajući da vlast možda neće sprovesti neophodne reforme na adekvatan način. Stoga iznosi predlog prelazne vlade koja bi za cilj imala promenu izbornog sistema i upravo uređivanje biračkih spiskova.
Sledeći izbori „Za“ i „Protiv“
Većinski ili proporcionalni sistem, pitanje je koje nam ponovo možda kuca na vrata. U svetu je u većoj meri zastupljen proporcionalni sistem, ali postoje i države sa mešovitim sistemom.
Da li bi opozicija mogla da zaigra upravo i na ovu kartu? Prateći aktuelnu političku krizu i polarizaciju stanovništva, potencijalnih glasača, nije teško pretpostaviti da će naredni izbori biti izbori „za“ i „protiv“ te da liste i ljudi sem nosilaca neće ponovo biti u fokusu ma koji sistem da je primenjen. Emocionalna opredeljenost potiskuje racionalnost i često mnoge stvari prođu neopaženo…
Nastaviće se
VAMEDIA
Kako god da se odvija i kakav god sistem da se napravi pobedice Vucic, jer njega hoce narod. Dzaba ovi salju bicikliste u Strazbur, tamo se ne glasa.
Da se zabrani profesorima da se bave politikom.Da deca idu u školu.Pa sve ostalo.
Opozicija jedva prelazi cenzus i sa ovim sistemom, zamislite da kandiduju ljude? Nemaju sanse ni ovako, zasto bi skakali sebi na stomak? Jedino, ako nisu resili nacisto da se povuku iz politike.
Izbori koje je SPS izgubio u septembru 2000. godine bili su po mešovitom sistemu: Srbija je bila podeljena na više izbornih jedinica, unutar kojih se glasalo po većinskom sistemu, a raspored mandata izmedju izbornih jedinica bio je proporcionalan.
bez dileme većinski
Evo, Trifunovic bi voleo da glasaju njeove komsije za njega a ja kao njegov komsija moram da istaknem da ne mogu da glasam za njega jer sam u nekoliko navrata video da mu dolaze crni dzipovi pred avliju i nesto mu donos. pri tome izigrava revolucionara sa platom od preko 2.000 e koje mu je dala drzava. i sad mi on kao brine o interesu nas mestana koji i dan danas nemamo kanalizaciju a upravo je on to obecavao da ce preko svojih ljudi bliskim vrhu drzave resiti pre predsednika mesne zajednice.
Sve jedno vam je. Dokle god se kradu izbori i dok se odrzavaju u nedemokratskoj atmosferi, zna se pobednik. A partije kojima je uzor Putin (ili neki drugi Staljin iz beloga sveta) sigurno vam nece nesto ginuti da uspostave demokratiju i slobodu. A takve su vecinom sve srpske partije.
Milosevic je 2000te izgubio izbore, samo zato sto nije mogao da pokrade onoliko koliko je obicno krao na prethodnim izborima. Kada je izgubio Kosovo, on je istog momenta ostao bez nekoliko stotina hiljada albanskih glasova. Fantomskih naravno, posto ga albanci nikada nisu ni glasali. Cak i u takvom ambijentu on je pokusao da ne prizna rezultate na izborima, te mu se dogodio 5.oktobar. A i opozicija je 2000te bila daleko bolje organizovana, mozda je bilo i stranih posmatraca izbora.
Zabranis izlapelim penzionerima a vecina su izlapeli da glasaju i to je to, ne moze neko od 80 godina da kreira neciji zivot u njegovih 20 …. mislim moze u velikom drzavama, ali kume mi na jedva 6 miliona imamo preko 1.5 milion penzionera a puno njih nikada nije ni izaslo iz 90- ih , zato stoje pre bele zore kad je penzija, plaseci se da ce im je uzeti crni vrag ….
Zaboravih da recem koliko jedan radnik mora ne da radi, nego da zaradi da bi se isplatila 4 penzionera, jer to je odnos i to je realnost i zato smo medju 10 evropskih drzava koje su najsiromasnije …
Мало подсећања није наодмет.Наиме када је талас плурализма запљуснуо Србију,она није била спремна јер да бисте могли политички да делујете, морали сте бити или члан Савеза комуниста или Социјалистичког свазе или савеза омладине, уз напомену да су сви хтели то или не били чланови Социјалистичког савеза радног народа (ССРН)..Када смо ми 14.12.1989 године у Ваљеву основали прву политичку странку у Србији после 2-ог светског рата, али је нисмо могли регистровати као странку, јер није постојао Закон о политичким партијама а камоли Закон о изборима, То су били разлози да је 13.јуна 1990 сУ Београду, на Тргу Републике одржан први протестни митинг опозиционих странака (учествовале Демократска странка, Либерална странка, Народна радикална странка, Социјал-демократска партија Југославије и Српски покрет обнове) под називом Србија тражи слободу, на коме је тражено одржавање првих вишестраначких избора (био је ово први опозициони скуп од 1945).Тачно је да су први послератни избори у вишестраначкој Србијио држани по већинском систему, који је имао и предности али и недостатке,па је после округлог стола о томе превладаки нишљење да хе најбоље успоставити баланс тако што би изборни систем почивао на Д’Онтовм систему који мири већински и пропорционални у корист пропорционалног али са елементима и већинског.
Joj gos’n Vulinoviću nemo’ da nas podasećate ninašto. Do duše, mogli biste da nas podasetite na to kako ste Vi k’o pravi monarhistički ustrojen dasa uspeli da na onim onomad izborima izvučete i ona tri, od moguća čet’ri glasa izkuće. Kažu zli jezici, da do dan danas nijeste uspeli otkriti koj Vas izkuće nije glasovao, mada je istraga po tem pitanju bila opsežna i umal’ učinkovita. Ahahahaha…