Šakali u valjevskim selima: strah ili realna opasnost?

Shodno broju viđanja i šteti koju nanose, evidentno je da se broj šakala na teritoriji Valjeva povećao. Očekivanja su da će njihov broj nastaviti da raste.

foto:AI

Poslednji podaci govore da se u Srbiji broj šakala kreće između 30.000 i 40.000 jedinki i da njihov broj raste. Ono što zabrinjava jeste činjenica da se sve češće viđaju u valjevskim selima, a na meti su im najčešće sitne životinje.

„Područja šakala se sve više šire. Konkretno, kod nas u Srbiju dolaze sa područja Bugarske i Rumunije, a u okolinu Valjeva dolaze sa područja Uba i Lajkovca. Evidentan je porast njihovog broja – nekada ranije ih je bilo samo u Vojvodini, dok ih sada ima i u centralnoj Srbiji“, kaže Dragan Pajčić iz Udruženja lovaca „Braća Nedić“, upravnik lovišta „Magleš“.

Šakali su vrsta srednje velikog mesoždera iz porodice pasa. Njihova organizovanost pokazuje da su vrlo inteligentni i snalažljivi. Hrane se najčešće sitnim životinjama, ali i ostacima hrane, sve češće i na deponijama. Stručnjaci tvrde da u Srbiji najčešće love u paru ili pojedinačno.

„To su predatorske životinje, nemaju prirodnog neprijatelja. Imamo informacije o sve češćim viđanjima, kao i slučajevima lisica koje su ljudi primetili u urbanim zonama. Iako su predatori, ukoliko im je dostupna hrana, logično je da neće loviti već će dolaziti do hrane tamo gde je pronađu. Najčešće se radi o nepropisno odloženom klaničnom otpadu i mestima gde su veća uginuća životinja. Takvih slučajeva bilo je u Vojvodini za vreme svinjske kuge, kada nije došlo do propisnog uklanjanja uginulih životinja“, pojašnjava Pajčić.

Susret sa šakalom nije prijatan prizor i kod ljudi izaziva strah. Ipak, prema rečima upravnika lovišta, šakali nisu opasni po ljude, osim u slučajevima besnila. Činjenica da ih ljudi u selima oko Valjeva sve češće viđaju govori o tome da su, dolazeći do hrane i stvarajući naviku, postali smeliji. S druge strane, u selima je sve manje stanovništva – ona su napuštenija i nema ljudi od kojih bi šakali strahovali.

„Ukoliko ih neko uoči, može to prijaviti našem udruženju. Ipak, treba znati da ne postoji mogućnost svakodnevnog lova i da su propisi po tom pitanju veoma jasni. Naravno, postoje situacije kada je ugrožen ljudski život – recimo, tada je odbrana moguća, ali je u daljem postupku takve slučajeve teško dokazati“, kaže Pajčić.

On pojašnjava da šakali najčešće love samostalno, ali da u slučajevima gladi, odnosno tokom ekstremnih zima ili leta, mogu loviti u čoporima. Nije retkost, kako navodi, da se napadi pasa lutalica na ovce u selima često tumače kao napadi šakala.

„Oni love sitnije životinje. U slučajevima ovaca – što je veoma retko – ako je čopor u pitanju, oni će ih juriti i saterati u teško pristupačne predele, gde bi ovce mogle slomiti nogu ili vrat dok beže, a zatim bi se šakali hranili uginulom životinjom. Ali opet kažem – najčešće su to psi lutalice, a ne šakali“, objašnjava Pajčić.

Procene su da će broj šakala rasti, a s obzirom na činjenicu da se ove životinje lako prilagođavaju, nije isključeno njihovo dalje približavanje naseljima. Lovci ih, prema zakonu, ne mogu loviti u blizini objekata. Takođe, činjenica je da ljudi stvaraju divlje deponije na kojima se često može naći životinjski otpad, što dodatno privlači šakale. Prva preporuka u vezi s tim jeste da se ostaci hrane ne ostavljaju u blizini naselja.