Lazar Petrović, mladi valjevski glumac, otvorio je u Valjevu Mali Teatar, što predstavlja začetak profesionalnog pozorišta u ovom gradu.
„Valjevo ima pozorišnu publiku, ali mi nemamo profesionalno pozorište. Namera je da postepeno dođemo do toga“, rekao je Petrović novinarima.
U prostoru Društva istraživača u Valjevu sinoć je glumac Ivan Perković izveo monodramu „Svetozar III“, koja je praktično označila uvod u rad Malog teatra, prve profesionalne pozorišne scene u Valjevu.
„To je sada mala scena, ali namera nam je da, po ugledu na naše komšije Šapčane i Užičane, polako prerastemo u pravo pozorište. Živeo sam nekih dvanaest godina van Valjeva i imao sam priliku da vidim kako se osnivaju pozorišta i festivali. Sa tim znanjem vratio sam se upravo sa željom da u Valjevu otvorimo jedno pozorište, pre svega kako bi mladi mogli da steknu kulturu odlaska u pozorište. Nažalost, to smo već počeli da gubimo, slično kao što se dogodilo sa bioskopom – nije ga bilo deset godina, pa sada koliko često idemo? Odemo kad se setimo. Prijatelji su mi rekli da nemaju gde da odu na predstave, naročito oni koji imaju malu decu, i zato planiramo da ovde bar jednom mesečno bude jedna dečja predstava, pored redovnih predstava za odrasle“, kaže mladi glumac.
Prema njegovim rečima, namera je da u pomenutom prostoru svakog utorka bude neko dešavanje.
„U 20 časova predstava za odrasle, a kada su predstave za decu, one će biti u 18 časova. Kada ne bude predstava, organizovaćemo projekcije kultnih filmova. Mnogi stariji kolege podržali su me i rekli da su spremni da dođu u Valjevo i odigraju predstave, s obzirom na to da će u početku repertoar činiti gostujuće predstave. Spremni su da nastupe ispod standardne cene, u odnosu na to koliko predstave koštaju u drugim gradovima, jer žele da podrže ideju. Znaju da Valjevo ima publiku, ali da nema prostor u kojem bi ta publika mogla da gleda predstave. Postoji Centar za kulturu, ali su tamo predstave retke. Plan je da ovo bude kontinuirani repertoar i da imamo jednu predstavu nedeljno“, najavio je Petrović.
Valjevcima su dobro poznata imena glumaca koji su postali slavni kroz pozorište i film. Međutim, kako Lazar objašnjava, u poslednjih deset do petnaest godina mnogo Valjevaca završilo je Akademiju – bilo kao reditelji, scenografi ili glumci – ali za njih javnost ne zna.
„Oni su mahom tražili posao u drugim gradovima, a oni koji se nisu snašli u struci radili su razne druge poslove, često kao konobari. Mnogi su otišli u Nemačku da postavljaju pločice, upravo zato što Valjevo nema pozorište. Namera nam je da formirani repertoar bude u službi valjevskih profesionalnih glumaca – i onih koji su već ovde, i onih koji uskoro završavaju Akademiju. Zašto ih ne bismo vratili u Valjevo da ovde rade? Valjevo ima izuzetno jaku i nagrađivanu amatersku scenu, pa ćemo organizovati radionice glume, lutkarske predstave za decu i slične programe. Imamo mlade glumce bez angažmana i mislim da je ovo odlična prilika za njih“, kaže Lazar.
Predstava koju je valjevska publika sinoć imala priliku da vidi bila je „Svetozar III“, rađena prema tekstu „Kad umreh onomad“ Ljiljane Bralović, u režiji Mihaila Kostadinova. Monodramu je izveo Ivan Perković, koji je za ovu ulogu dobio Zlatnu kolajnu u Zemunu – najprestižniju nagradu za monodramu u Srbiji.
„U tom pravcu će ići i naš repertoar – predstave koje su nagrađivane i koje nose neku poruku ili pouku, a ne samo puku zabavu“, najavio je mladi glumac.
Valjevo trenutno nema profesionalno pozorište, iako se o njegovom osnivanju više puta govorilo u javnosti. Ipak, do realizacije te ideje nikada nije došlo.
Ваљево је имало професионално позориште још из доба монархије, али је укинуто од напредних власти 1956. године
Realna očekivanja su bila da Valjevo ponovo dobije profesionalno pozorište posle 2000.godine, tada je u vrhu vlasti bilo najviše kadrova u kulturi iz redova DS i DSS.
Bravo za Lazara i sledbenike. Nadam se da ćete imati upornosti, sreće i dovoljno istomišljenika da istrajete do pravog profesionalnog pozorišta. Mogli bi da ponovite predstavu, da je na vreme izreklamirate, da bi je i drugi ljubitelji pozorišta videli!
Ovo je subkultura i kontrakultura u Valjevu, ili kultura u sluzbi mondijalizma. Neznaju sta je kulturno nasledje ili nemaju moci da vide. Najlakse sredstvo za manipulisanje masama je kultura. To politicari znaju.
Valjevski glumci su se pozapošljavali u Beogradu i sigurno im nije namera da se iz Beograda vrate u Valjevo, tako da bi pametnije bilo da razmišljate da zaposlite dobre glumce, samostalne umetnike, ovo je tipično razmišljanje provincije – „naš grad – naša deca“. To je diskriminacija nas Beogradjana koji smo radili po pozorištima u provinciji i zbog ovakvog razmišljanja smo i oterani. Ne zaboravite da se svi vi finansirati iz državnog budžeta, i nemate prava da pravite pozorište po svojoj meri sa svojim ljudima, e protiv toga ćemo se mi sada boriti! Hvala Vam što ste svoju ideju javno obelodanili.