Stanje političke krize neminovno se preliva na ekonomiju i privredu, tvrde stručnjaci. U Valjevu pojedini privrednici razmišljaju o otpuštanjima zaposlenih, dok građani sve više čuvaju novac i smanjuju obim kupovine, izuzev osnovnih potrepština.
Iako može izgledati da su politika i ekonomija dva različita segmenta, u trenucima aktuelne krize ova dva polja neminovno se prepliću. Dr Slobodan Ilić za Vamediu kaže da politička nestabilnost nije stimulativno okruženje za ekonomiju i privredu.
„Ukupan domaći ambijent, uključujući evidentnu političku nestabilnost praćenu protestima, nije stimulativno okruženje za ekonomski razvoj bilo gde u svetu, pa tako ni kod nas. Kako i u kojoj meri će takvo okruženje biti destimulativno, te kakve odluke donose različite kategorije tržišnih učesnika – poput vladajućeg establišmenta, građana kao potrošača, privrednika, malih preduzetnika i investitora – saznajemo svakodnevno putem medija i društvenih mreža. Ponašanje svakog od tržišnih aktera je modifikovano i često se odlikuje smanjenom ekonomskom aktivnošću, smanjenim kupovinama ili odloženim investicionim aktivnostima. U težim slučajevima može doći do povlačenja ili potpunog nestanka sa tržišta. Sve navedeno nikako ne doprinosi poželjnom poslovnom ambijentu, iako postoje slučajevi kada pojedinci iskoriste krizne situacije za preduzimanje uspešnih poslovnih poduhvata.“
Valjevski privrednici poslednjih dana sve češće govore o nestabilnosti, smanjenom prometu, potražnji i proizvodnji, što, kako navode, nije vezano za generalne štrajkove, već za celokupno stanje.
„U okolnostima krize kakva je naša, mora se kompleksnije sagledati pozicija privrednika i malih preduzetnika, koji svoje proizvode i usluge u velikoj meri realizuju na nacionalnom i lokalnim tržištima, u odnosu na privrednike koji su izvoznici. Za razliku od privrednika – izvoznika, na koje aktuelna domaća kriza ne utiče u većoj meri budući da posluju na inostranim tržištima, situacija kod privrednika i malih preduzetnika, koji posluju uglavnom na nacionalnom i lokalnim tržištima, značajno je otežana. Posebno je ugrožen položaj onih subjekata pomenute kategorije poslovnih ljudi koji ne proizvode neophodne proizvode ili ne pružaju usluge bez kojih se ne može. Njihove poteškoće proizlaze iz racionalnog ponašanja potrošača – kupaca u periodima neizvesnosti, pojačanih tenzija i straha od mogućnosti gubitka posla ili primanja plata, kada svoju potrošnju i kupovine minimalizuju i svode samo na neophodne potrepštine. Kada se smanjuje tržište, smanjuje se i obim proizvodnje, pa nećete čuti ništa novo i ne treba da se čudite ako vam kažem da se u takvim okolnostima najveći broj privrednika i preduzetnika, svuda u svetu, opredeljuje za racionalizaciju broja radnika. Koji broj radnika i koliko dugo bi mogao biti po tom osnovu neangažovan, pitanje je za milion evra. Siguran sam da odgovor na njega treba više potražiti u političkom nego u ekonomskom dvorištu“, objašnjava dr Ilić.
Srpska privreda u najvećoj meri bazirana je na stranim investicijama. Iskustvo zemalja koje su prolazile kroz slične političke krize pokazuje da veliki strani investitori često reaguju oprezno. U uslovima političke nestabilnosti najčešće odlažu nove investicije dok se situacija ne stabilizuje, smanjuju obim postojećih poslovnih aktivnosti kako bi umanjili rizik, preusmeravaju kapital ka sigurnijim tržištima sa predvidivijim poslovnim okruženjem, te detaljno prate politička i ekonomska kretanja, uključujući zakonodavne promene i sigurnost ulaganja.
U uslovima političke krize građani često smanjuju potrošnju na luksuz i nepotrebne stvari, odnosno fokusiraju se na osnovne potrebe poput hrane, stanovanja, zdravstva i obrazovanja. Nije retkost ni štednja iz predostrožnosti, jer ne postoji izvesnost narednih događaja, odnosno građani ne znaju za šta im sve novac može biti potreban. Logičan korak jesu i smanjena kreditna zaduživanja iz istog razloga.
„Što kriza kraće traje, to su njene posledice (ekonomske, političke, socijalne, razvojne, investicione…) manje, što dalje omogućava da se brže uhvati korak i svi krenemo putem prosperiteta. Čini se da naša sadašnja kriza, koju dominantno karakterišu, po mom sudu, ogromna korupcija i potpuni slom funkcionisanja najvažnijih državnih institucija, nije lako rešiva, pa samim tim može duže da potraje. Nemam utisak da vladajuća politička elita može da reši nastalu krizu, pa se ne bih iznenadio da ona potraje celu ovu godinu, ostavljajući ozbiljne posledice, ne samo na ekonomiju. Verujem da se naši agilni mladi ljudi, uz nesebičnu i bezrezervnu podršku njihovih profesora, mogu izboriti i kormilo broda ‘Valjevo – Srbija’ usmeriti na put uspostavljanja jednog demokratskog, humanog, pravednog društva, ekonomski prosperitetnog, institucionalno uređenog i snažnog, sa najnižim nivoom korupcije. Naravno, na tom putu aktiviranje svakog sugrađanina značajno bi doprinelo skraćenju perioda krize i bržem uspostavljanju prethodno opisanog karaktera društva“, kaže dr Ilić, odgovarajući na pitanje da li vremensko trajanje političke krize utiče na stepen posledica u ekonomiji.
Na osnovu svega iznetog, kako politička kriza bude trajala, pitanje koje ostaje jeste – koliko dugo privreda i građani mogu da izdrže teret neizvesnosti? Da li će privrednici uspeti da sačuvaju radna mesta, a građani održati životni standard, ili nas čeka period dubljih ekonomskih posledica? Iskustvo drugih zemalja pokazuje da stabilnost političkog sistema direktno utiče na ekonomski oporavak – pitanje je da li će i Srbija naći način da spoji političku stabilnost sa privrednim rastom pre nego što posledice postanu dublje i teže rešive.
Kakvo licimerje. Vi pricate o ekonomskoj nestabilnosti a sami ste je napravili. Pre vase pohlepe za vlascu nije bilo ekonomske nestabilnosti. Da ne pominjem vase vreme politickog vojevanja gde ste neponovljivo pokrali ovu zemlju. I vi se javno oglasavate. Da nije smesno bilo bi jadno. Sram vas bilo!