Poplava „Vukovaca“- inflacija ocena

Hteli da priznamo ili ne, u srpskim školama u velikoj meri vlada „inflacija ocena“. Da je to zaista tako, svedoči podatak da je na kraju školske 2023/24. godine diplomu „Vuk Karadžić“ dobilo 7.780 učenika osnovnih škola u Srbiji, što čini 13,1% od ukupnog broja svršenih osnovaca.

Vojislav Andrić/Vamedia

Vojislav Andrić/Vamedia

O tome da li su nam deca zaista izuzetno pametna ili je u pitanju nešto drugo, razgovarali smo sa profesorom i dugogodišnjim direktorom Valjevske gimnazije, Vojislavom Andrićem.

Pojam koji sve češće čujemo kada govorimo o broju „vukovaca“ u Srbiji zapravo označava fenomen u kojem se visoke ocene — poput petica ili A ocena — dodeljuju u znatno većem broju nego što bi to bilo primereno, što može dovesti do gubitka njihove stvarne vrednosti.

Prema podacima, na kraju školske 2023/24. godine diplomu „Vuk Karadžić“ dobilo je 7.780 učenika osnovnih škola u Srbiji, što čini 13,1% ukupnog broja svršenih osnovaca. Ovaj procenat je u porastu u odnosu na prethodnu godinu, kada je iznosio 12,7%.

Profesora Andrića pitali smo kako komentariše navedene podatke. Da li zaista imamo toliko pametnu decu ili je posredi nešto drugo?

– Mi imamo pametne dece, ali je i nešto drugo u pitanju. Da imamo pametne dece, dokazuju postignuća naših učenika na međunarodnim takmičenjima i na međunarodnim ispitivanjima znanja (PISA, TIMSS). Ali procenat od 13,1% je previsok i ne odražava pravo stanje, jer se prosto u mnogim (rekao bih u skoro svim sredinama) „vukovci“, prosto rečeno, fabrikuju. Razloga za to je više, a po meni su dva ključna. Prvi se odnosi na činjenicu da je skala za ocenjivanje smanjena na samo četiri ocene – 5, 4, 3 i 2 (u našim školama ocena 1, koja označava nedovoljno znanje i minimalan rad, praktično ne postoji) i zbog toga učenici koji imaju ocenu 2 (iza koje najčešće stoje malo znanja i mali rad), prosto „guraju“ ostale učenike napred. Ocenu 5 dobijaju oni čija su postignuća zaista za peticu, ali i mnogi koji bi u realnim uslovima imali ocenu 4. Tako se broj učenika sa ocenom 5 i svih petica značajno povećava. Drugi razlog je snažan pritisak društvene sredine, u čemu prednjače pojedini (ali brojni) roditelji, koji ne shvataju da time čine lošu vaspitnu uslugu svom detetu, jer učenik počinje da očekuje da dobije ono što realno ne zaslužuje.

Nasuprot ovim brojkama, podaci sa PISA testova pokazuju da su naši petnaestogodišnjaci na samom dnu lestvice, dok Global Competitiveness Report (WEF) kvalitet obrazovanja u Srbiji ocenjuje kao prosečan do slabiji. Šta, po vašem mišljenju, tu nije u redu?

– Opet postoji nekoliko stvari koje nisu u redu. Tačno je da su naši učenici na PISA testiranjima ispod međunarodnog proseka, ali i da u intervalu izvrsnih (nivoi 5 i 6) ima oko 4% učenika. Taj podatak direktno govori da nam je broj nosilaca diplome „Vuk Karadžić“ previsok. Ovde je značajno istaći još jednu važnu činjenicu – naša škola uglavnom vrednuje reproduktivna znanja, a PISA testovima se mere funkcionalna znanja. I to je ono što je zabrinjavajuće. Zato je neophodno preći sa nastave usmerene ka reprodukciji na nastavu koja razvija funkcionalna znanja i veštine.

Petice/AI

Petice/AI

Teško je odupreti se utisku da je cilj svega – ocena, a ne znanje samo po sebi. Da li smatrate da je neophodna promena obrazovnog sistema po tom pitanju?

– I vrapcima je jasno da je generalno neophodna promena obrazovnog sistema, ali to je nemoguće bez promene društva. Ako hoćemo bolju školu, moramo imati i bolje društveno okruženje i drugačiji odnos društva prema obrazovanju. Škola mora postati briga svih nas – društvene zajednice, privrede, roditelja, umetnika, naučnika… – i mora imati odgovarajući, po meni najbolji mogući nastavni kadar, bez koga nema kvalitetnog obrazovanja. To je sistemska stvar – i u selekcionom, i u obrazovnom, i u materijalno-motivacionom smislu. U tom kontekstu, sigurno su potrebne promene i u sistemu vrednovanja, odnosno u načinu provere i ocenjivanja učenika.

Kako bismo postigli tu promenu (ukoliko je potrebna)?

– Takva promena je sigurno neophodna, ali treba biti oprezan sa ishitrenim donošenjem odluka. Neki, najčešće pod pritiskom nekritičke javnosti, predlažu da se ocenjivanje ukine i da se funkcionalne sposobnosti učenika proveravaju tek prilikom upisa na sledeći nivo obrazovanja (srednja škola ili fakultet). Mislim da to nije dobar predlog, jer roditelji i društvo u celini moraju imati informaciju o tome šta se dešava tokom svih razreda osnovne škole i u kakvom su stanju znanja i veštine učenika. Drugi predlažu da se ocenjivanje učenika vrši putem standardizovanih državnih testova na kraju svake školske godine i da na osnovu toga škola i roditelji dobiju informaciju da li je učenik uspešno ili neuspešno završio odgovarajući razred – što bi bio siguran signal za uzbunu. Moje mišljenje je da treba proširiti skalu za ocenjivanje (na primer od 1 do 10) i kombinovati je sa povremenim eksternim proverama, koje će podići nivo odgovornosti i kod učenika i kod nastavnika. A do tada, i za problem „fabrikovanja“ vukovaca postoji rešenje. Potrebno je samo malo doraditi postojeće zakonske odredbe koje definišu dodelu diplome „Vuk Karadžić“ – uz postignut odličan uspeh iz svih predmeta, dodati i obavezu osvajanja I, II ili III nagrade na nekom od državnih takmičenja u znanju. Trenutna formulacija u Pravilniku je potpuno neselektivna.

Najveći procenat vukovaca zabeležen je u školskim upravama Leskovac (18,5%), Niš (18%) i Jagodina (15%). S druge strane, najmanji procenat učenika sa Vukovom diplomom bio je u Valjevu (7,9%), Užicu (9,2%) i Čačku (9,8%). Valjevo očito ima strože standarde. Koja su vaša iskustva?

– Valjevo, tj. Kolubarski okrug, je po rezultatima učenika na završnom ispitu (Izveštaj Zavoda za vrednovanje kvaliteta obrazovanja i vaspitanja – Beograd 2024) ispod proseka Republike Srbije i to nije dobro. Nije za utehu ni činjenica da se u mnogim sredinama đacima na završnom ispitu nedozvoljeno pomaže. Međutim, čini se da se po rezultatima nosilaca diplome „Vuk Karadžić“ Kolubarski okrug može ubrojati u sasvim solidne: 7. mesto iz srpskog jezika, 12. mesto iz matematike i 5. mesto na trećem testu. To što je procenat vukovaca u našem okrugu 8,2% govori da su naše škole, u obilju neumerenosti, bile samo – umerenije. I ne bi im se smela pripisivati strogoća. O okruzima gde ima oko 20% vukovaca – ne bih. Ali bih nadležnima preporučio da javno objave uporedne rezultate završnog ispita i PISA testiranja iz 2022. godine po okruzima. Možda neko u nekom okrugu i pocrveni.

O sagovorniku: Andrić je veći deo radnog veka proveo je kao profesor i direktor Valjevske gimnazije, a bio je i narodni poslanik, potpredsednik Skupštine i ministar za sport SRJ. Učestvovao je u brojnim obrazovnim i kulturnim inicijativama – od predsedavanja Zajednicom gimnazija Srbije i Upravnim odborom Petnice, do angažmana u Kulturno-umetničkom društvu „Abrašević“ i Modernoj galeriji Valjevo. Od 1978. godine aktivno je uključen u rad Društva matematičara Srbije, a između 2016. и 2021. godine bio je njegov predsednik. Posebno se zalagao za unapređenje nastave matematike, rad sa nadarenim učenicima i stručno usavršavanje nastavnika.

 

 

4 comments on “Poplava „Vukovaca“- inflacija ocena

  1. Majka gimnazijalca i studenta

    Ma prevazišli smo ,,vukovce,, sad imamo sve same ,,nobelovce“ . Gimnazija štancuje, ne sme da stane.

    Reply
  2. Sumnja

    Pojava o kojoj pricate je izrazena od 2003 godine i svake naredne je izrazenija.Niski kriterijumi za petice,jurenje diploma nisu slucajne pojave.Ako sam ja to videla pre 20 godina,koja nisam u prosveti ali mi je dete bilo osnovac,znaci da je to bilo „sa razlogom“.Znaju oni za cije „dobro“.Za decu i drustvo,nije sigurno.Decenijama ovde niko ne odgovara za lose posledice svog rada ili ne rada.Puuumpaaaj!

    Reply
  3. мр Предраг М.Вулетић

    Да подсетим колегу Андрића да треба узети у обзир Питерово начело: *уколико се при избору људи за напредовање водимо искључиво њиховим претходним учинком и једноставно им понудимо позицију на првој следећој слободној степеници у хијерархији, та нова позиција често захтева сасвим друге вештине и особине од оних којима особа сјајно влада.*
    Лоренс Питер упозорава да тако већина људи досеже ниво своје некомпетентности и да тако и завршава свој радни век. Ти људи онда настављају да раде своје старе послове, лоши су у делегирању, не прилагођавају се новим захтевима. Њихова добробит страда, а ни компанија није на добитку.

    Reply

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена.